Košarica je prazna.
Prof. emeritus dr. TOMISLAV IVANČIĆ
Nakon dvogodišnjeg studiranja na KBF-u u Zagrebu, studij nastavlja na Germanicum - Hungaricum j na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu. Tamo je na Filozofskom fakultetu 1964. godine postigao magisterij, a na Teološkom fakultetu 1967. godine postigao je magisterij iz teologije te godine 1971. naslov doktora teologije. Od godine 1976. bio je pročelnik Katedre fundamentalne teologije na zagrebačkom KBF.
Od 1972. g. je bio vjeroučitelj studenata u Zagrebu. U radu s njima radio je na teoretskim i praktičnim pitanjima obraćenja, molitve i vjere, utemeljuje i seminare za evangelizaciju Crkve te je time postao začetnik molitvenog pokreta među Hrvatima. Kroz dvadeset godina održao je u domovini i inozemstvu preko pet stotina takvih seminara. Devedesetih godina dvadesetog stoljeća se dao na istraživanje terapijske teologije te je teoretski i praktički radio na pitanjima duhovne terapije i utemeljio terapijsku duhovnu metodu tzv. hagioterapiju.
Tijekom profesorskog vijeka prof. Ivančić je sudjelovao predavanjima i izlaganjima na više od 40 međunarodnih znanstvenih skupova i na više od 100 domaćih stručnih skupova. Objavio 16 znanstvenih i 36 stručnih knjiga, 69 znanstvenih članaka koji su objavljeni u znanstvenim časopisima s međunarodnom recenzijom, 284 stručna članka te oko 150 recenzija i preko stotinu raznih prikaza. Njegov spisateljski opus sadrži više od 600 objavljenih jedinica znanstvenog, stručnog, pastoralnog, duhovnog i teološko-praktičnog sadržaja.
Od 1998. do 2001. godine bio je dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U rujnu 2001. izabran je za rektora Sveučilišta u Zagrebu. Papa Ivan Pavao II. izabrao ga je 9. veljače 2004. godine za člana Međunarodne teološke komisije kojoj je predsjedavao pročelnik Kongregacije za nauk vjere, Joseph kardinal Ratzinger, sadašnji papa Benedikt XVI, koji ga je ponovno – u ožujku 2009. godine – imenovao članom Komisije na još jedan petogodišnji mandat. Godine 2010. imenovan je papinskim kapelanom s titulom monsignor.
BONAVENTURA DUDA, franjevac sveučilišni profesor u mirovini, propovjednik. Rođen je 14.01.1924. u Rijeci, zavičajan u Krasu na Krku. Studirao je teologiju u Zagrebu i Rimu. Franjevac od 1941., svećenik od 15.01.1950., magistar biblijskih znanosti od 1957., doktor teologije od 1958., profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu od jeseni 1957. do jeseni 1993. godine. sa Zorislavom Lajošem sudjeluje u osnutku Glasa Koncila (1962.). Od osnutka sudjeluje u Kršćanskoj sadašnjosti (1968.), Hrvatskom mariološkom institutu (1972.), te Institutu za biblijski pastoral. Posebno se posvetio biblijskom prevoditeljskom poslu (Evanđelje, Zagreb, 1962.). S pok. Jurom Kaštelanom glavni je urednik Zagrebačke Biblije (1968. nadalje). S pok. Jerkom Fućakom prevodi Novi Zavjet (1972. nadalje) i u cijelosti uređuje novi Hrvatski liturgijski lekcionar (od 1969. nadalje). Pisac je brojnih teoloških i homiletskih knjiga i brojnih biblijsko – teoloških i duhovnih članaka (Bogoslovska smotra, Glas Koncila, Brat Franjo…)
